Koračajući po otiscima

Seoba

Objavljeno od strane: ominotago na septembar 9, 2009

  • U: Life
  • Komentari su isključeni

mene, me, na drugu lokaciju, adresu, prostor…

Eno me tamo —> Ominotago

Mm-hm

Objavljeno od strane: ominotago na septembar 1, 2009

„ma gluposti! moje omiljeno zanimanje je da pravim tanjire, činije i šolje od keramike. u dvorištu drveće masline i limuna. u bašti tikvice i bosiljak. kakvi bre kompjuteri, menadžerstva i šta ti ja znam. gluposti!“

Ispod kosine

Objavljeno od strane: ominotago na avgust 14, 2009

Carpe diem! Carpe diem! Carpe diem! Carpe diem! Carpe diem!

Carpe diem!

Carpe diem!

Carpe diem! Carpe diem! Carpe diem!

Ponavljam te magične reči dok jezik ne počne da se sapliće,
da zapinje za slova, da pravi neke druge, samo njemu znane
zvuke, nove reči i nova značenja. Pomislim između svakog
trećeg i sedmog na JJ. Pomislim kako bi baš to mi rekla.
Ona daje neki potpuno drugačiji značaj tim rečima; na
bilo kom jeziku i u bilo kojoj formi. Shvatam da mi fali.
JJ je na moru. I Sviti je na moru. I ona mi fali!
Rastužim se; malo. Onda odustanem od razmišljanja i nedostajanja.

Carpe diem! Carpe diem! Carpe diem!

Carpe diem!

Očekujem poruku, ne na mobilnom, tu negde na velikoj svetskoj
mreži(mreži čega? ili od čega?)… Nekad putokaz do muzike. Nekad
putokaz do slike. Nekad reč koja vredi kao so u onoj ruskoj bajci.
Možda zato što sam je upoznala kad je bila u Rusiji? A možda zato
što sama vredi više, više od nečeg, više od mnogo toga,
više od svega?! Meni vredi. Dobro je da ona sad nije na moru. Bilo
bi previše!

Carpe diem!

Carpe diem! Carpe diem! Carpe diem! Carpe diem!

Carpe diem! Carpe diem!

Negde u sebi, vrištim na momente, da jeste vredno svake žrtve. Vredno
je vratiti se, na godinu, na dve. Vredno biti ponovo blizu
njih. Vredno kafe sa podočnjacima; ili kuvanog vina dok pada ledena kiša.

Vredno…

Carpe diem!

Recuerdo

Objavljeno od strane: ominotago na avgust 7, 2009

„Hodam po sopstvenim stopama i sve je potpuno isto. Ovde u mom svetu, i tu dole, u tom drugom svetu. Sve je potpuno isto osim mene… Da. Znam. Samo se ogledam na sveže opranim mermernim pločicama.“

***

Neka sećanja postoje samo da podsete.

Dobro je što su sećanja samo na kalendarima.

***


Nazivi postova mi idu na nerve

Objavljeno od strane: ominotago na jul 31, 2009

E sad, šta se dešava kad postaneš zavistan od slušanja muzike, određene muzike, određene grupe ljudi, na određenom mestu zvanom MySpace? Pa, u većini slučajeva ne desi se ništa! Neki ljudi te čudno gledaju – kao MySpace?! ti si tamo? to još postoji? Ili možda slože neku facu gađenja, ili najbolje – nemaju nikakav stav prema tom mestu i jednostavno te pitaju šta slušaš. Osim drugih ljudi, i svih bitnih i nebitnih stvari koje se njima mogu prikačiti, ono što se svakako dešava jeste da je nekako neophodno da ste online i da ste na MySpace stranici dotične grupe ljudi koja svira. Kad se sve poređa, zarad muzike najviše trpim, pa onda nisu problem ni ljudi i ćudi, ni MyS., ni online u potkrovlju, ni konstantno kliktanje da se isključi reklama, ili da se ponovo pusti pesma. No, veliki je problem kad po navici, dobroj i zdravoj navici slušanaj onog što voliš, shvatiš da neće da može! MySpace se sruši, zabaguje, blokira… nešto, svašta i ti ostaneš bez muzike! Uf! Grozna jedna stvar. Užasna.

Kad se sve vrati u normalnu, budeš srećan ko kuče u liftu! :mrgreen:

P.S. ovo što možete da čujete ovde, nije ustvari ono što slušam na MyS. ;)

Parče knjige sa čašom muzike

Objavljeno od strane: ominotago na jul 29, 2009

  • U: Quotes
  • Komentari su isključeni

„ …izašao je u dvorište i osetio da je i dvorište umorno, i zidovi te stare bolnice bili su umorni, i prozori, i grad, i sve; pogledao je uvis i učinilo mu se da su i zvezde umorne, i poželeo je da postoji neki izuzetak za sve ono što jeste, nešto kao odlaganje ili zaborav.“


„Ne mogu sad da ti objašnjavam, ovde je jedan galeb s načuljenim ušima, mora da je neki špijun.“


„Izvini Korado, sad te pozdravljam, već je kasno. Uostalom i galeb se uzvrpoljio, hoće da telefonira, daje mi besne znake kljunom.“


Bass

Objavljeno od strane: ominotago na jul 27, 2009

Slušam odličnu muziku. I uživam u slušanju.

Prihvatila sam da sam visoka 170cm.

Pročitala sam Amanitijeve knjige. Sad neko drugi. Posle će treći.

Dana ima.

Ne čekam.

Ne zamišljam.

Ne umišljam.

Ne očekujem.

Ovaj trenutak, sada, je dovoljan.