Objavljeno od strane: ominotago na oktobar 30, 2008
…za dodir. Za pogled. Za osmeh. Za reč. Za pesmu. Za stih, nenapisan, ili pročitan. Za zrak Sunca preko oka. Za pozdrav ptice, krilom, levim.
…da naučiš da pišeš. Da probaš da slikaš. Da sačuvaš. Da zagrliš. Da osetiš osmeh. Da čuješ tišinu. Da zamisliš drugu istinu. Da zaboraviš sebe.
…da pogledaš fotku i spakuješ budućnost u sadašnjost, zalepiš markicu i pošalješ je u prošlost. Da napišeš sebi pismo, i pošalješ ga deset godina unazad, sa uputstvom za upotrebu. Čuvati na toplom, zalivati redovno muzikom, i hraniti kratkim mislima, sa osvrtom na prolaznike.
…i shvati da su sve istine sa bar dve strane. Da vetar duva jače, kad misliš da ti smeta. Da tuga duže traje od sreće, samo zato što ne paziš na vreme. Da sve je već jednom rečeno, ali se uvek ponoviti može.

Ovde je svaka rečenica jedna mala priča za sebe. Divno! Ovo sam sačuvao i pročitao sad opet. Jedan od tvoja tri najbolja posta.
„Za pozdrav ptice, krilom, levim.“ Epski.
„…i shvati da su sve istine sa bar dve strane.“ O, da, slažem se!
Da ne izdvajam sad dalje i gnjavim, stvarno sam oduševljen ovim, Tago!
ovaj tvoj momenat je pravo malo uputstvo za umece zivljenja
dobro je imati ga sad
za neko sutra
ili vec danas
Zatvoreno za komentare.
oktobar 30, 2008 u 1:55 pm
Koliko traje momenat za pakovanje budućnosti i slanje u prošlost, sa sve uputstvom? I gde se kupuju te koverte i markice za vreme?